Mošus je jedan od najvažnijih sastojaka moderne parfumerije. Zahvaljujući njemu parfemi dobivaju dugotrajnost, toplinu i karakterističnu mekoću, zbog čega se nalazi u velikom broju mirisnih formulacija. U svijetu gdje se trendovi mijenjaju, mošus ostaje konstanta.
Gotovo da ne postoji kultni parfem koji ne sadrži neku od mošusnih molekula.
Dok ga parfumeri smatraju nezamjenjivim, toksikolozi ga posljednjih godina sve intenzivnije istražuju.
I važno je pitanje: Je li mošus i dalje kralj parfumerije ili je riječ o sastojku čiju ćemo sigurnost tek u potpunosti razumjeti?
Od najskupljeg mirisa na svijetu do laboratorija
Prije više od stoljeća najcjenjeniji parfemi sadržavali su prirodni mošus dobiven iz žlijezda mužjaka mošusnog jelena. Potražnja je bila toliko velika da je prirodni mošus u jednom razdoblju vrijedio više od zlata, što je dovelo do ozbiljne ugroženosti populacije ovih životinja.
Zbog etičkih i ekoloških razloga prirodni životinjski mošus danas se gotovo više ne koristi u parfumeriji. Umjesto njega razvijene su sintetske molekule koje vrlo vjerno oponašaju njegov karakterističan miris – mekan, topao, puderast i blago animalan.
Zanimljivo je da je prvi sintetski mošus otkriven sasvim slučajno. Njemački kemičar Albert Baur sintetizirao ga je 1888. godine tijekom istraživanja nitroaromatskih spojeva povezanih s eksplozivima (TNT).
Nekoliko desetljeća kasnije, naš nobelovac Lavoslav Ružička odredio je strukturu prirodnog mošusa i otvorio put razvoju suvremenih sintetskih makrocikličkih mošusa.
Parfemska industrija vrlo je brzo prepoznala prednosti novih molekula – znatno su jeftinije, stabilnije i etički prihvatljivije jer ne zahtijevaju iskorištavanje životinja.
Zato moderna parfumerija i industrija kozmetike gotovo u potpunosti koristi neki od sintetskih mošusa.
Zašto je mošus toliko popularan?
Mošus ima jedinstvenu sposobnost imitacije prirodnog mirisa kože zbog čega parfem ne djeluje nametljivo, nego intimno, čisto i ugodno.
Osim svoje kompleksnosti, mošus produžuje trajanje parfema. Prirodno se zadržava na koži satima, ponekad i više dana na odjeći ili drugim površinama.
Njegov blagi puderasti karakter odlično se slaže s gotovo svim mirisnim notama i povezuje ih u skladnu cjelinu.
Daje toplinu i dubinu mirisu te pruža osjećaj čistoće, sigurnosti i ugode.
Zato ga mnogi smatraju jednom od najprivlačnijih mirisnih komponenti u povijesti parfumerije.
Koje vrste mošusa postoje?
-
Prirodni životinjski mošus
Dobivao se iz mošusnog jelena, ali se danas više ne koristi zbog zaštite životinja.
-
Sintetski mošusi
- Nitromošusi (prva generacija sintetskih mošusa s kraja 19. stoljeća)
Musk Xylene, Musk Ketone, Musk Ambrette, Musk Moskene, Musk Tibetene
- Policiklički mošusi (druga generacija i najčešće korišteni sastojci današnje parfemske industrije)
Najpoznatiji su: Galaxolide (HHCB), Tonalide (AHTN), Celestolide, Phantolide, Traseolide
Odlikuju ih odlična postojanost i povoljna cijena, zbog čega su vrlo rašireni u parfemima i proizvodima za osobnu njegu.
- Makrociklički mošusi (treća generacija tzv. bijeli ili “zeleni” mošusi)
Primjeri: Ambrettolide, Muscenone, Exaltolide, Globalide, Habanolide i Thibetolide
Ova skupina modernih molekula najvjernije oponašaju prirodni mošus i biljne mošusne note. Smatraju se sigurnijima za okoliš jer se brže razgrađuju, ostvaruju manji ekološki rizik i manje je dokaza o hormonskim učincima.
-
Biljni mošusi
Razne biljke proizvode mošusno mirisne spojeve, pružajući prirodnu, održivu i svestranu alternativu sintetskim mošusima. Najčešće korištene vrste su:
Ambreta (Abelmoschus moschatus) je jedan od rijetkih i najskupljih potpuno prirodnih biljnih izvora mošusnog mirisa. Sjemenke ove tropske biljke sadrže ulje bogato ambretolidom (makrocikličkim mošusom) koji daje profinjenu, slatkastu, puderastu i toplu mirisnu notu u luksuznim parfemima.
Određene vrste anđelike (Angelica archangelica) jedni su od rijetkih i najvažnijih biljnih izvora prirodnog mošusa. Prije razvoja sintetskih mošusa krajem 19. stoljeća, eterično ulje korijena anđelike bilo je ključna botanička alternativa skupocjenom životinjskom mošusu.
Postoje i druge zanimljive biljke za ekstrakciju arome mošusa kao Hibiskus (Hibiskus abelmoschus), Mimulus (Mimulus moschatus), Mošusni sljez (Malva moschata), Erodium moschatum (mošusna trava, bodljikava kruška)
Iako arome mošusa nisu toliko intenzivne, nemaju istu postojanost i često su višestruko skuplji u usporedbi sa sintetskim molekulama. Biljni izvori predstavljaju zanimljivu alternativu za ljubitelje prirodne parfumerije.
Mošus nije samo u parfemima!
Mošus nije rezerviran isključivo za luksuzne parfeme. Često se koristi u proizvodima za njegu kože i lica i tijela, losionima, dezodoransima, šamponima, sapunima, gelovima za tuširanje, zubnim pastama, omekšivačima rublja, deterdžentima, mirisnim svijećama, osvježivačima prostora te mirisima kojima smo okruženi od ranog djetinjstva pa tijekom cijelog života.
Upravo ta ukupna izloženost potiče važno pitanje sigurnosti negove primjene.
Je li mošus siguran?
Sintetski mošusi jedni su od najistraživanijih mirisnih spojeva u kozmetici.
Zbog njihove široke primjene procjenjuje se njihova pojedinačna sigurnost i ukupna izloženost (engl. aggregate exposure) te moguće posljedice cjeloživotnog kontakta s mješavinom mirisnih kemikalija.
Sustavni pregled objavljen 2023. godine u časopisu Critical Reviews in Environmental Science and Technology zaključuje da mošusi ulaze u organizam uglavnom preko kože te da su sintetski mošusi redovito detektirani u ljudskim biološkim uzorcima.
Njihova je prisutnost dokazana u krvi, majčinom mlijeku pa čak i u pupkovini.
U uzorcima majčinog mlijeka detektirani su policiklički i nitromošusi, pri čemu najčešće HHCB (Galaxolide) i AHTN (Tonalide) što potvrđuje da mogu prijeći placentarnu barijeru, biti prisutni tijekom fetalnog razvoja i razdoblja dojenja te se bioakumulirati u masnom tkivu.
Što kaže znanost? Zašto su sintetski mošusi pod povećalom istraživača?
-
Mogu povećati djelovanje drugih toksina
Jedno od najznačajnijih toksikoloških otkrića objavili su Luckenbach i Epel čije istraživanje je pokazalo da pojedini nitromošusi i policiklički mošusi inhibiraju efluksne transportere (multixenobiotic resistance transporters), čime povećavaju zadržavanje drugih potencijalno toksičnih tvari u stanicama. Zbog toga se smatraju pojačivačima kemijske izloženosti (chemosensitizers). Drugim riječima, sintetski mošusi mogu povećati biološki učinak drugih kemikalija kojima smo istodobno izloženi.
-
Neurotoksičnost
Eksperimentalna istraživanja pokazala su da neki sintetski mošusi, posebno predstavnici prve generacije su pokazali oštećenja živčanog sustava, zbog čega su svrstani u neurotoksične tvari.
Zajedno s mogućnošću bioakumulacije i fotoalergijskim učinkom, Musk Ambrette je danas potpuno zabranjen u kozmetičkim proizvodima Europske unije.
-
Fotoalergijski dermatitis
Kod nekih mirisnih sastojaka postoji velik broj klinički potvrđenih slučajeva fotoalergijskog kontaktnog dermatitisa, koji se javlja nakon izlaganja suncu, a manifestira se kao
- crvenilo,
- svrbež,
- ekcem,
- upalne promjene kože
Zbog velikog broja prijavljenih slučajeva i potvrde fotopatch testovima, Musk Ambrette smatra se jednim od najpoznatijih fotoalergena u povijesti parfumerije.
Sintetski mošusi u ekosustavima
Nakon korištenja kozmetike sintetski mošusi se ne zadržavaju samo u našem organizmu. Završavaju se u otpadnim vodama, odakle dio dospijeva u rijeke, jezera i mora gdje narušavaju njihove ekosustave.
Pregled objavljen 2024. godine upozorava da se pojedini sintetski mošusi i njihovi razgradni produkti nakupljaju u okolišu te mogu biti postojaniji i ekotoksičniji od izvornih spojeva.
Zbog toga se danas ubrajaju među onečišćivala u nastajanju (emerging contaminants) koja predstavljaju sve veći izazov u zaštiti okoliša.
Zabrane i stroga ograničenja
u Europskoj uniji
U skladu s Uredbom o kozmetičkim proizvodima (EZ) br. 1223/2009, sintetski mošusi su podijeljeni prema razini rizika za zdravlje ljudi, pri čemu su neki potpuno zabranjeni (Prilog II), dok su drugi ograničeni (Prilog III)
Nitromošusi su potpuno zabranjeni, zbog njihove neurotoksičnosti, bioakumulacije i sumnje na kancerogenost.
Policiklički mošusi nisu u potpunosti zabranjeni, ali su pod strogim nadzorom i njihova je uporaba ograničena zbog sporije razgradnje i nakupljanja u okolišu (PBT svojstva)
Tonalid (AHTN) – uporaba strogo ograničena u kozmetičkim proizvodima
Galaksolid (HHCB heksametildanopiran) – trenutno je podložan posebnim zahtjevima deklariranja kao mirisni sastojak, ali prolazi kroz postupak rekategorizacije u toksikant za reprodukciju (kategorija 1B) prema CLP propisima, što bi u budućnosti moglo dovesti do dodatnih regulatornih ograničenja ili zabrane njegove uporabe u kozmetičkim proizvodima.
Celestolid (ADBI) i Phantolid (AHDI) – njihova je upotreba u industriji mirisa uglavnom dobrovoljno smanjena ili zamijenjena zbog sličnih ekotoksikoloških profila.
Makrociklički mošusi kao što su Habanolide, Exaltolide, Ambrettolide i Thibetolide predstavljaju moderniju generaciju tzv. “bijelih mošusa”. Dopušteni su i nemaju zabrane niti stroga količinska ograničenja u parfumeriji.
EU regulativa ih smatra ekološki prihvatljivom alternativom jer imaju znatno veću biorazgradivost i znatno manji potencijal bioakumulacije u vodenim organizmima u usporedbi s policikličkim mošusima.
Kako sintetske mošuse prepoznati na deklaraciji?
Na deklaraciji ćete rijetko pronaći naziv pojedinog mošusa, već ćete vidjeti samo oznake:
- Parfum
- Fragrance
- Aroma
Prema europskoj regulativi proizvođači nisu obavezni navesti sve pojedinačne mirisne sastojke jer se parfemske formule smatraju poslovnom tajnom.
To znači da iz same riječi “Parfum”, “Aroma” ili Fragrance” nije moguće zaključiti sadrži li proizvod sintetski mošus, koji tip mošusa sadrži kao ni naziv bilo kojeg drugog mirisnog sastojka.
Nova Provedbena uredba Komisije (EU) 2023/1545 o označavanju mirisnih alergena u kozmetici od 01. 08. 2026.
Od 1. kolovoza 2026. na snagu stupa nova Provedbena uredba Komisije (EU) 2023/1545 koja se tiče navođenja sastojaka na deklaraciji parfema i ostalih kozmetičkih proizvoda u svrhu poboljšanja sigurnosti potrošača i transparentnosti proizvoda.
Zbog porasta broja alergija na sastojke parfema, umjesto skrivanja pod zajedničkim nazivom “parfum”, “aroma” ili “fragrance”, na deklaraciji se mora navesti svaki sastojak s popisa od 80 specifičnih mirisnih tvari i eteričnih ulja, kada prelaze propisane granice.
Proizvodi stavljeni na tržište do 31. srpnja 2026., a još uvijek označeni prema starim propisima, mogu se prodavati do 31. kolovoza 2028.
Tko je na kraju pobjednik?
Mošus je obilježio povijest parfumerije i teško je zamisliti suvremene mirise bez njega. Istodobno, sve veći broj istraživanja ukazuje na pitanje sigurnosti nekih njegovih molekula.
Ako pak govorimo o prirodnoj parfumeriji, sve veći broj prirodnih parfemskih kuća koristi biljne zamjene za mošus. Biljni mošusi predstavljaju vrijednu alternativu za one koji žele izbjeći sintetske mirisne spojeve.
https://bio-boutique.eu/kategorija-proizvoda/organski-parfemi/
